Senaida Sarajlić, cijeli život borila se sa raznim barijerama. Pored arhitektonskih barijera sa kojim se svakodnevno suočava, najteže su joj one, kako kaže, u ljudskim glavama.
”One su možda i najteže barijere polazeći od predrasuda, stereotipa, diskriminacije do ostalih stvari koje dolaze od društva i zajednice, a koje otežavaju ravnopravan život osoba sa invaliditetom u zajednici”. rekla je Senaida Sarajlić, aktivistica u Informativnom centru za osobe sa invaliditetom ”Lotos” Tuzla
Zbog toga, stigmatizacija je, kako ona navodi, jedan od problema sa kojim se kroz svoj životni put morala, ali i danas, mora boriti. Starijim osobama, posebno onim sa invaliditetom, najveći problem je usamljenost.
„Mladi nam odlaze, stari su sami i nažalost zbog društvenih promjena dešava se da su mladi više vremena na društvenim mrežama. Malo je ličnog kontakta i stari ljudi su postali nevidljivi. Stari ljudi su stigmatizirani i njihove prave vrijednosti nisu uočljive i nisu iskorištene te su nekako gurnute na marginu”. dodala je Sandra Marković, programska koordinatorica u Informativnom centru za osobe sa invaliditetom ”Lotos” Tuzla
Međutim, ono što navode iz Udruženja ”Snaga žene” problem današnjice jeste taj da se mentalne poteškoće, naročito traume prenose sa generacije na generaciju.
”Veoma je izražen transgeneracijski prenos traume. Mladi ljudi imaju iste probleme i isto ih doživljavaju kao i njihovi roditelji ili članovi njihove obitelji koji su preživjeli razne vrste traumatizacije. Ako želimo da damo pravo da naša djeca zdravo žive i onda trebamo činiti dobre stvari, da ne činimo loše stvari jer će to kad tad pokazati na sljedećim generacijama i ponovo ćemo imati problema sa mentalnim zdravljem”. zaključila je Branka Antić Štauber, predsjednica Udruženja ”Snaga žene”
Upravo zbog toga, kako dalje navode, stvara se zatvoreni krug u kojem mladi trebaju da brinu o svom mentalnom zdravlju, ali i o zdravlju starijih osoba, a oni stariji o mentalnom stanju budućih pokoljenja.
