Edo je sa svoiim drugarima krenuo u novu školsku godinu u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju. Ima devet godina i boluje o cerebralne paralize. Za njegov osmijeh ne postoji prepreka. Ipak, prepreka za sticanje novog znanja je nedostatak adekvatnog materijala za izvođenje nastave, zbog čega su iz Zavoda uputili apel za donaciju. Potrebe su velike.
”To su obični bijeli papiri, onda su to papiri u boji, različite vrste makaza, jer ne može svako dijete koristitti iste makaze. To su hamer papiri na kojima dosta radimo prenošenje sitnih stvari ali uvećane na hamer papiru kako bi djetetu mogli pokazati ono što treba”. rekla je Fata Zilić, nastavnica/defektologinja u razrednoj nastavi u Zavodu
Pored nabrojanih stvari za rad potrebne su i drvene bojice, sveske, kistovi, vodene bojice, ljepila za papir, plastelin. I prethodnih godina potrebne materijale za izvođenje nastave dobijali su uglavnom zahvaljujući dobrim ljudima i organizacijama. Udžbenike su dobili, ali nisu adekvatni za redovnu nastavu.
”Mi od tih udžbenika možemo da iskoristimo 20 do 30 posto ako imamo djecu koja zaista mogu pratiti taj program. Uglavnom naša djeca zahtjevaju dodatno prilagođavanje, tako da sam udžbenik nije dovoljan, a neka djeca ga uopšte ne mogu koristiti”. dodala je Fata Zilić, nastavnica/defektologinja u razrednoj nastavi u Zavodu
Odgovarajuće udžbenike, naknadno će im dostaviti iz resornog ministarstva, kažu nam u Zavodu. Ipak, za Edu sa početka priče, nedostatak radnog materijala nije prepreka za ljubav prema školi.
“Nekad voli da dođe, a nekad i ne voli, zavisi od raspoloženja, ali voli. Pa nauči ono što se kaže ta djeca su upućena, za početak uče slovo, boje, životinje i tako”. zaljučio je Mirsad Krasnić, Edin otac
Upravo se zbog toga iz Zavoda nadaju da će svi dobri ljudi ali i organizacije donirati onoliko koliko su u mogućnosti, a sve zbog Edinog i osmijeha njegovih školskih drugara.