Ako ste nekad imali priliku upoznati Irvina Mujčića, život u šumi vam se sigurno ne čini tako teškim. Ovaj bosanski Robinzon Kruso živi u divljini, u jednom selu nadomak Srebrenice. Ovdje je već pet godina, potpuno sam. Društvo mu prave samo mačka i konj.
„Odlučio sam ovako zato što sam dugo živio u velikim gradovima, i taj stres, brz život, to mi je dojadilo i ja sam odlučio živjeti u prirodi“, kazao nam je Irvin.
Irvin je rođen u Srebrenici, a sa majkom, bratom i sestrom je početkom rata izbjegao u Italiju. Tamo je i odrastao, gradio život, a pred povratak u rodno mjesto, radio je u Evropskoj komisiji u Briselu, ali život u prirodi mu kaže, mnogo više prija.
„Svaka sezona ovdje ima svoj ritam. Vrijeme samoće i vrijeme odmora je zima, kad počne proljeće, počinju i poslovi, obrađujem zemlju, počinju dolaziti gosti, spremam sve“, priča nam Irvin.
Upravo interes drugih za njegovim životom, nagnao ga je da počne graditi malo turističko naselje. Za pet godina, Irvin je sam sagradio četiri kućice za goste. Gosti su kaže uglavnom stranci, a nakon što nekoliko dana provedu ovdje, rado se vraćaju.
„Pa njima je ovdje super jer ne mogu vjerovati da ima ovakvih mjesta u Evropi koja su još uvijek potpuno u divljini. Ima lijepih mjesta u prirodi, recimo na Alpama, u Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, ali tu se već vidi djelovanje čovjeka“, dodaje on.
Iako je od centra Srebrenice udaljen oko 15-tak kilometara i nema automobil, to Irivinu ne predstavlja nikakav problem. Jednom mjesečno, na konju ili pješke ode po hranu koju ne može pronaći u prirodi. Osnovne uslove za život ima i ne bi se kaže nikad vratio u civilizaciju.
„Nema šanse! Kad moram ići u Sarajevo zbog neke papirologije, jedva čekam da se vratim u šumu. Taj brz život, zagađenje, ta vrsta brzine, to meni više ne prija. Ne mogu se naviknuti, odmah me glava zaboli, odmah sanjam svoju šumu, vatricu..“ – kaže nam Irvin.
Irvin u svojoj šumi planira ostati, kako kaže, do kraja života. Cilj mu je u narednom periodu oživjeti seoski turizam, napraviti još nekoliko kućica, kako bi turisti ponekad mogli doći i provesti nekoliko dana u prirodi u kojoj nema nikoga osim Irvina i životinja.
