Zastarjela oprema i loši uslovi rada, doveli su rudnike u Federaciji Bosne i Hercegovine u nikad teže stanje. Vape za ulaganjem, a rudari sve češće prava ostvaruju neposluhom i obustavom proizvodnje. Svjesni su, kažu iz Sindikata da je rad pod zemljom sve opasniji.
”Mi smo svjesni da je rudnicima kraj, ali dokle trebamo dajte uložite da se radi, ne ulaže se, ni da se obnovi ono što treba, rudari rade primitivno, eksperimentišu. Mi očekujemo da se kaže do kog vremena rudari trebaju ovoj zemlji, ali na ovakav način sigurno se ne može dalje”, rekao je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata radnika Rudnika uglja ”Kreka”.
Slična situacija u rudnicima bila je i prije više od tri decenije. Štrajkovi upozorenja, zapuštene jame. Vjerovatno su to neki od razloga najveće rudarske tragedije u Bosni i Hercegovini, u jami Dobrnja jug, smatra Smajl Imamović, jedini preživjeli. Kaže, zakazali su nadležni.
”Oni su trebali da eliminišu ugljenu prašinu, tj prskanjem prskalica koje su bile ali izgleda da to nije rađeno i zato što se desilo, desilo se”, smatra Smajl Imamović, preživjeli rudar.
A desila se pogibija. 180 rudara u rudniku Dobrnja-Mramor nekoliko sati iza ponoći, izgubilo je život. To je bila najmlađa četa rudara u rudniku. Uzrok ni dan danas nije do kraja rasvijetljen.
”Sigurno da je i to pokazatelj određenih nedostataka koje kompletan sistem od tog pa do današnjeg vremena iskazivao prema određenim pojavama u društvu. Ovo je jedna katastrofalna nesreća, ogroman broj ljudi je izgubio živote i sve je to i danas pokriveno debelim velom tajni”, mišljenja je Sinan Husić, predsjednik Sindikata radnika rudnika u FBiH.
Kako se u rudnicima ne bi ponovila 1990. godina, potrebno je više ulaganja, navode iz najvećeg rudnika u Federaciji u sastavu Koncerna.
”Treba jačati mehanizaciju, modernizovati metode sigurnosti kada je u pitanju ugljena prašina, metanometrija, gasonometrija to moramo ići do savršenstva da se ne bi ponovila nesreća u rudniku i dovela do pogibije”, kazao je Hasan Bleković, direktor Rudnika uglja ”Kreka” Tuzla.
Sličnog mišljenja su i u Elektroprivedi Bosne i Hercegovine.
”U narednom periodu EP kao Koncern će se truditi da poboljša i status i uslove i rudara i svih uposlenika EP”, dodaje Sanel Buljubašić, v.d. generalnog direktora JP Elektroprivreda BiH.
Rudari ipak ne vjeruju u ovu priču, jer praksa pokazuje druge činjenice. Samo u Rudniku lignita Mramor, ugalj se ručno kopa metodom starom više od 100 godina, što je kažu, dovoljan alarm za strah.
”Jer na kraju krajeva pozdrav SRETNO vam sve govori na ulazu u objekte”, kaže Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata radnika Rudnika uglja ”Kreka”.
I dok se rudari godinama nadaju boljim uslovima, nadležni sve više teže ka novim izvorima energije. Ipak, zbog globalne energetske krize, kažu sindikalisti, Bosna i Hercegovina će još minimalno trideset godina biti oslonjena na ugalj.