Žene sa invaliditetom teško dolaze do zaposlenja

Žene sa invaliditetom i u 21. vijeku su marginalizovane u našoj zemlji. Arhitektonske barijere, neadekvatno školovanje, nemogućnost zapošljavanja, samo su neke od prepreka koje su pred njima. O ovim temama se govorilo na Panel diskusciji ”Žene sa invaliditetom – izazovi i perspektive”. Učesnici tvrde, da bi stanje za ovu populaciju moglo biti bolje, da se nadležni više trude.

Amela Goletić se tokom školovanja, od osnovne škole do fakulteta, zbog invaliditeta, suočavala sa brojnim preprekama. Uglavnom su one fizičke.

”Još od osnovne škole sam se suočavala sa diskriminacijom i arhitektonskim barijerama. Osnovne i srednje škole nam nisu pristupačne. Fakultet je bio pristupačan, ima lift, ali ja sam nažalost imala predavanja u podrumu gdje nemam mogućnost lifta i uvijek sam morala imati podršku drugih”, navodi Amela.

Podrška roditelja, prijatelja i kolega ipak nije nedostajala tokom studija. Prije dvije godine završila je studij i stekla zvanje socijalne radnice. Do nedavno je putem programa Fonda za profesionalnu rehabilizaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom bila zaposlena u Informativnom centru ”Lotos”.

”Jer sam uvidjela koliko na taj način ja mogu djelovati u drugim organizacijama i na pravi način pristupati drugim osobama koje nemaju invaliditet, da dokažemo da i mi vrijedimo u društvu”, ističe ona.

Nakon isteka ugovora od godinu dana, zbog nedostatka novca u organizaciji, više ne radi. Podršku Fonda ne može dobiti naredne dvije godine. I druge žene sa invaliditetom suočavaju se sa problemima, poput nezaposlenosti.

”Mi smo kroz svoj rad ustanovili da su žene sa invaliditetom višestruko marginalizovane i diskriminisane, nemaju dovoljne uslove da ostvare svoja osnovna ljudska prava, počevši od obrazovanja, prilika za zapošljavanje, samim tim su izložene većoj stopi siromaštva”, kaže Adisa Kišić, službenica za odnose s javnostima Informativnog centra ”Lotos”.

Svi ti faktori, navodi Kišić, dovode do njihove isključenosti iz društva. Stanje bi moglo biti bolje, da nadležne institucije više voda računa o ovoj populaciji, kao i društvo.

”Da razmišljamo o tome kolika je uloga svih nas, od institucija, sistema, predstavnika organizacija civilnog društva, privatnog sektora i samih osoba sa invaliditetom, pri postizanju pozitivnih promjena”, naglašava Kišić.

Amela sada želi promjenu i ima cilj. Vjeruje da će uspjeti u naumu da se bavi poljoprivredom. Planira pokrenuti biznis u kome će uživati, i fizički i psihički.

Vezane vijesti

TUZLA