Iris u Centar Koraci nade dolazi još od kako je bila devetomjesečna beba. Ovoj, sada desetogodišnjakinji je po rođenju dijagnostikovana cerebralna paraliza. Od tada do danas traje neprestana borba, u kojoj učestvuju i uposlenici ovog Centra. Zbog toga Iris Korake nade zove drugom kućom.
“Volim ovdje da crtam, da se igram sa drugom djecom”, kazala nam je Iris.
Iris i njeni prijatelji iz Centra iz dana u dan napreduju u svom razvoju. Tome svjedoči i Irisina majka, Naida, koja kaže da je njena kćerka toliko napredovala, da ju je upisala u redovnu školu, gdje je završila četvrti razred.
“Što se tiče druženja, ona se ovdje najljepše osjeća, ovo je njen svijet, ovdje su njeni prijatelji i nimalo se pored njih ne osjeća manje bitno. U Centru imamo bukvalno sve, logopede, somatopede, defektologe, fizioterapeute”, kazala je Naida Ključić.
A osim terapija za poboljšanje zdravlja, tu su i radno-okupacione terapije u kojima mogu učestvovati svi članovi Centra “Koraci nade”. Zahvaljujući ovim terapijama, sami sebi proizvode domaće voće i povrće, ali uzgajaju i biljke koje koriste za proizvodnju prirodne kozmetike
“Oni u plasteniku beru bilje, suše, nakon sušenja imamo radionicu gdje imamo radno-okupacionu terapiju, gdje djeca prave macerate, a od macerata pravimo sapune”, istakla je Lejla Šaković, edukatorica i rehabilatorica u Centru “Koraci nade”.
Međutim, uskoro bi sve ove terapije mogle završiti, jer postoji mogućnost da će Centar morati zatvoriti svoja vrata zbog nedostatka novca kojeg od vlasti dobije jedino kroz Javne pozive. To će značiti da djeca sa poteškoćama u razvoju iz cijelog Tuzlanskog kantona, neće moći dobiti sve ove terapije na jednom mjestu, ali i prostor u kojem se druže i gdje su sretni.
“Zbog toga smo mi zadnjih nekoliko godina imali jednog međunarodnog donatora iz Austrije, te smo zahvaljujući toj podršci poboljšali uslove u Centru, povećali broj uposlenih ali i broj korisnika našeg Centra. Zbog toga upućujemo apel prema kantonalnoj vlasti da u što skorije vrijeme, jer podršku donatora imamo do Nove godine, pronađu adekvatnu podršku”, rekla je Jasmina Krivošija, direktorica Centra “Koraci nade”.
A adekvatne i kontinuirane podrške čini se da neće ni biti. Iako je Centru “Koraci nade” godišnje potrebno 400 hiljada KM za sve troškove, te za plate 18 uposlenih, iz resornog ministarstva kažu da tog novca nema u budžetu.
“Žalosti nas činjenica odnosno informacija koja dolazi iz Udruženja da je njihov rad otežan, međutim mi nemamo neka sredstva koja bi podrazumijevala kontinuiranu podršku izuzev sredstava po javnim pozivima i određenim programima”, kazao je Fadil Alić, ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TK.
Ukoliko se kroz određene inicijative u Skupštini TK ne pokušaju iznaći sredstva iz Budžeta kantona, Centar “Koraci nade” svoja vrata mogao bi zatvoriti već početkom naredne godine. U tom slučaju, više od stotinu djece i mladih sa poteškoćama u razvoju, osim druženja sa prijateljima, izgubit će i prijeko potrebnu stručnu pomoć.
