Nakon što svoje unuke odvede u školu, Hajrudin odlazi kući, kako bi pripremio sve što treba da ih dočeka iz škole. Brigu o svoje troje unučadi Hajrudin i njegova supruga preuzeli su prije nekoliko godina, nakon što su i njihov i sin snaha ostali na psihijatrijskom liječenju. Težak je kaže, svaki dan, ali ljubav koju mu ova djeca uzvraćaju on koristi kao energiju da ne posustaje.
“Stižemo, ja i nena nekako. Ona je malo lošija sa zdravljem ali pomažemo jedno drugom. Odvedem ih u školu, dovedem, odem tamo u Narodnu kuhinju po hranu, oni nam pomažu da se prehranimo jer ja imam tu malu boračku naknadu. Čekam da odem u penziju pa nadam se da će biti bolje”, priča nam Hajrudin Jašarević.
Iako im je život nešto teži, nego drugoj djeci, kojoj su roditelji sve obezbijedili, ova djeca se ne žale. Najstariji unuk Amer je osmi razred, a Selma i Muhamed su prvi i drugi. Svi su odlični učenici, a najstariji unuk i dobar fudbaler. Njegov mlađi brat sanja da će i on jednog dana biti sportista, a sestra želi postati trgovkinja. Djedu i nena, kažu, vole najviše.
“Igram se sa djedom. Najviše se igramo Čovječe ne ljuti se i uglavnom djed pobjeđuje, a ja ponekad pobijedim”, kaže nam Muhamed, Hajrudinov unuk.
“Meni djed i nena pomažu da uraidm zadaću i volim ih puno”, kaže unuka Selma.
Uvijek je, kažu stručnjaci bilo djece koja odrastaju bez roditelja iz brojnih razloga, ali ističu da, danas, iako mnoga djeca odrastaju u funkcionalnim porodicama, ostaju bez roditeljske ljubavi i empatije, zbog čega često padaju i u depresiju.
“Djetetu nije jedina pažnja kupiti skupe patike, kupiti telefon, djeca traže pažnju, vrijeme, traže posvećenost i to je ključ svega da izbjegnemo i međuvršnjačko nasilje i porodično. Djeca se identifikuju sa roditeljima i to su neke prave vrijednosti koje čuvaju porodicu i čuvaju djecu” , ističe Alma Mustafić, magistrica socijalnog rada.
A upravo to svojim unucima pružaju Hajrudin i njegova supruga. Iako im nisu roditelji, na ovaj Međunarodni dan roditeljstva, poručuju da se dječija ljubav ne može kupiti, ali da biste je osjetili, morate je i pružiti djetetu.
“Jedna je to velika radost kad imate svoj unučad, to je veliki uspjeh, kad ih vaspitate, odgajate, školujete, kad napreduju. Ja se tome radujem, ne mogu da se umorim kad je to radost. To znaju djedovi i nene, sa djeteta pređe ljubav na unučad, tako je sa mog sina ta ljubav prešla na Amera, na Muhameda, na Selmu i to je živa istina”, naglašava Hajrudin.
A to znaju i osjećaju i djeca, najiskrenija bića, koja svima nama pružaju svoju bezuslovnu ljubav, a zauzvrat očekuju barem samo lijepu riječ i osmijeh…
