Đula Kapidžić je u genocidu u Srebrenici izgubila skoro cijelu porodicu. Pronašla je po nekoliko kostiju svoje braće, od jednog čak na nekoliko lokacija. Iako su oni koji su naredili ubistvo članova njene porodice u zatvoru, pravda kaže nije zadovoljena, sve dok postoje oni koji negiraju genocid.
„Ukopala sam tri brata i oca, svekra i djeda, tražim još muža i još jednog brata. Jedan mi je brat bio u tri grobnice, u Bratuncu kraj Drine, u Kravici pa u Glogovoj. Ja sam sama ostala, nemam nikoga, od čitave kuće, ja nemam ni brata, ni oca, ni sestre, sama sam ostala“, kazala je Đula Kapidžić.
Same su ostale i sve druge majke i žene Srebrenice koje su i ovog 11. u mjesecu izašle na mirno okupljanje u Tuzli. Ovaj 11. im kažu još teže pada, zbog činjenice da je prije samo dva dana u Republici Srpskoj održana parada povodom dana entiteta.
„Ono je žalosno što se dijeli, kakve su ono paravojne jedinice, kakvi se vukovi dovode, naoružani ljudi, koga oni plaše. Ja kad sretnem lovca ili kad čujem da pukne petarda, ja se uplašim, šta smo mi sve preživjeli, to ne možeš nikom objasniti. Treba ono da se prekine, osuđujemo, treba da se poduzmu kazne i sankcije“, kazala je Nura Begović, predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“.
Kazne za zločince i pravdu za žrtve podržavaju i iz Delegacije Evropske unije u BiH, čiji su predstavnici danas došli u Tuzlu kako bi pružili podršku ženama i majkama Srebrenice.
„Moram priznati da bi možda bilo dobro barem u okviru ovog programa, povećati svijest društva o radu ICMP-a, da možemo na nekakav način u ovom svijetu spriječiti da se to negdje u budućnosti ponovi i da spriječimo da ljudi budu ignorantni“, rekao je Karel Lizerot, šef Odsjeka operacija za pravosuđe, unutrašnje poslove, migracije i reformu javne uprave Delegacije EU u BiH.
Lizerot je dodao i da smatra da u Bosni i Hercegovini još uvijek nema dovoljno volje da se aktivnosti na traženju nestalih finansiraju iz vlastitih izvora nego to mora raditi međunarodna zajednica.
