Proslava dolaska Nove godine jedan je od najstarijih ljudskih običaja, a prvi pisani zapisi o tome dolaze nam iz Mezopotamije i sežu u prošlost do dvije tisuće godina prije nove ere.
Različiti narodi imali su različite kalendare pa se tako i vrijeme proslave razlikovalo od regije do regije. Kinezi i Grci obilježavali su dolazak nove godine u proljeće, u vrijeme proljetne ravnodnevnice, Egipćani u srpnju, Židovi u rujnu ili listopadu…
Danas se početak nove godine obilježava 1. siječnja (iako tradicionalne proslave nove godine nisu izumrle u brojnim kulturama), a taj datum kao početak nove godine prvi su počeli koristiti Rimljani.
Sve počinje 45. godine prije nove ere kada je Gaj Julije Cezar uveo Julijanski kalendar, solarni kalendar koji je zamijenio dotadašnji lunarni. U novom kalendaru godina je počinjala upravo 1. siječnja. Na latinskom se taj mjesec zvao januarius i bio je posvećen Janu, bogu početaka, pa se činilo logičnim na takav dan početi novu godinu.
Kako se kršćanstvo širilo Europom proslava Nove godine napuštena je kao paganski običaj, a europski narodi koristili su više različitih kalendara sve do 16. stoljeća, točnije do 1582. godine, kada je papa Grgur XIII. uveo novi – Gregorijanski kalendar, koji je i danas u uporabi.
Prema novom kalendaru početak nove godine ponovno je postao 1. siječnja. Većina katoličkih zemalja odmah je prihvatila reformirani kalendar, no to nije bio slučaj u cijeloj Europi, pa je, primjerice, Britansko Carstvo tek 1752. godine počelo koristit Gregorijanski kalendar.
Vremenom je dolazak Nove godine postao omiljeni praznik i danas se diljem svijeta taj dan slavi uz glazbu, vatromet i obilje hrane i pića. Pored toga, svaki narod ima svoje specifične običaje.
Tako se, primjerice, u Ekvadoru u novogodišnjoj noći spaljuju strašila i stare fotografije. Na taj način Ekvadorci se rješavaju loše sreće i loših uspomena.
Danci, pak, sreću zazivaju razbijanjem posuđa. Što više posuđa razbiješ pred vratima svoga doma to ćeš više sreće imati u novoj godini.
Sličan običaj rasprostranjen je u Grčkoj, s tim da Grci ne razbijaju posuđe već voće. Prema grčkoj tradiciji, u novoj godini imat ćeš onoliko sreće koliko se zrna nara raspe nakon što nar razbiješ o vrata svoje kuće.
Ako niste za razbijanje i nered, onda se priklonite južnoameričkoj tradiciji. U Meksiku, Brazilu i Boliviji ljudi vjeruju kako će im sreću donijeti boje. Onaj tko traži ljubav ponoć treba dočekati u crvenom rublju, onima u potrazi za novcem pomoći će žuti veš, a ako vam je dovoljan mir odlučite se za bijelu kombinaciju.
Ako se na Silvestrovo zateknete u Brazilu, možete pokušati zazvati sreću bacanjem cvijeća u ocean. To je stari običaj Brazilaca koji vjeruju da će na taj način udobrovoljiti božicu mora koja će im za uzvrat ponuditi obilje sreće.
Narod koji posebnu pažnju posvećuje ispraćaju stare i dolasku nove godine su Škoti. U skladu s tim, upravo Edinburgh, glavni grad Škotske, drži rekord po najmasovnijem dočeku Nove godine. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, 1997. godinu na ulicama škotske prijestolnice novo ljeto dočekalo je 400.000 ljudi.
Bez obzira na to jeste li praznovjerni ili ne, nije loša ideja na današnji dan obući šareno rublje i razbiti pokoji tanjur ili neko voće. Tako ćete biti sigurni da niste odgovorni za inflaciju, potres ili neku novu epidemiju.
RTV Slon/Fena
