U dvadeset općina u oba bh entiteta u toku je monitoring praćenja procesa dodjele i utroška javnih sredstava namijenjenih za povratnike u tim lokalnim zajednicama.
Monitoringom je obuhvaćeno praćenje utroška sredstava koja su dodijeljena iz lokalnih, kantonalnih i entitetskih budžeta te iz i Fonda za povratak BiH u periodu 2018. do 2021.
Članovi monitoring timova obilaze mjesne zajednice i anketiraju predstavnike tih mjesnih zajednica, odnosno korisnike donacije putem unaprijed pripremljenog upitnika.
Obavljaju razgovor i sa općinskim službenicima o realizovanim projektima koji se odnose na broj obnovljenih stambenih jedinica, infrastrukturu, elektrifikaciju, deminiranje i druge segmente predviđene Revidiranom Strategijom za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog sporazuma.
Monitoring timovi su u stalnoj komunikaciji sa timom Unije za održivi povratak i integracije u BiH kojem dostavljaju prikupljene informacije sa terena.
Takoder monitoring timovi održavaju sastanke sa stanovništvom kako bi se iz njihove perspektive sagledao utrošak javnih sredstava, aktuelna situacija na terenu i identifikacija potreba za budući period.
Projekat „Povećanje odgovornosti procesa utroška javnih sredstava za održivi povratak u BiH“ finansijski podržan od strane USAID-a, a implementiran od Centra civilnih inicijativa (ACFC program) realizira na terenu Unija za održivi povratak i integracije.
Projekat se provodi u općinama: Kakanj, Vareš, Travnik, Pale, Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Goražde, Foča, Foča Ustikolina, Čajniče, Bratunac, Rudo, Čapljina, Prijedor, Prnjavor, Doboj, Modriča, Pelagićevo, Brčko Distrikt.
Obzirom da se radi o izuzetno važnom pitanju, utrošku javnih sredstava, što je potencijalno podložno zloupotrebama i koruptivnim radnjama, monitoring aktivisti imaju izazovan i odgovoran zadatak. Cilj je da u lokalnoj zajednici identificiraju i vidljivim učine probleme koji egzistiraju, a čijim rješavanjem se doprinosi namjenskom i transparentnom trošenju javnih sredstava za potrebe povratnika, navode članovi monitoring timova.
U Drvaru su članovi monitoring tima obišli ulicu koja je asfaltirana javnim sredstvima države Srbije. Takoder u centru grada je stambena zgrada koja je prije desetak godina izgrađena i finansirana iz javnih sredstava. Nije useljiva, a razlog je nepostojanje kanalizacije. Do danas problem kanalizacije nije riješen.
Tokom obilaska navedenih općina uočeno je da i nakon 26. godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, trošenje novčanih sredstava nije u potpunosti transparentno, i ne dolazi uvijek do osoba koje su zaista u potrebi, a pri tome se izdvajaju velika sredstva za održivi povratak. Kao primjer iz monitoring tima navode kako u općini Bosansko Grahovo je javni novac utrošen za izgradnju stambenog objekta u koji se nisu uselili oni kojima je zgrada prvobitno bila namijenjena.
Pozitivan primjer utroška sredstava monitoring tim je identificirao u Modriči u najvećoj povratničkoj zajednici Tarevci gdje poljoprivredna zadruga upošljava lokalno stanovništvo. Riječ je projektu koji ima svoju ekonomsku održivost.
U Kolektivnom centru Tasovčići u općini Čapljina još uvijek žive raseljene osobe koje nisu dobile svoj ‘krov nad glavom’.
Život u barakama nakon 27 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma je ispod ljudskog dostojanstva, ljudi u koletivnom centru su bolesni, navode iz monitoring tima i dodaju da je poznato da se država BiH kreditno zadužila kod CEB (Centralne Evropske banke) za zatvaranje kolektivnih centara.
Mještani sela Biševići općine Rudo u 21. vijeku nemaju struju u svojim domovima. Problem je u novcu. Za elektrifikaciju do sela utrošeno je 100.000 KM, a potrebno je još 50.000 KM da bi struja bila razvedena u kuće. Nedostajuća sredstva nisu obezbjeđena i mještani Biševića i dalje žive daleko od standarda normalnog života.
Primijećeno je, navode u ocjenama članovi monitoring timova, da uprkos aktivnom angažovanju građana, neki od projekata za povratnike se opredjeljuju prema stranačkoj pripadnosti i političkoj naklonosti.