27 godina prošlo je od masakra na tuzlanskoj Kapiji, međutim, bol za stradalom mladosti nikada nije prošla, niti je umanjena. O zločinu na Kapiji svjedoče brojni video snimci, izjave preživjelih, ali i onih koji su tada spašavali ranjene. Sve to sada je predočeno u dokumentarni film “Kapija 95”, kojeg su danas imali priliku pogledati svi građani Tuzle. Sala Narodnog pozorišta Tuzla, gdje je održana projekcija, bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.
“Film Kapija 95 govori o stravičnom masakru 25. maja na tuzlanskoj Kapiji, napravljen je u svrhu promovisanja potrebe procesuiranja optuženih za ratne zločine. Znamo da je u ovom slučaju jedini optuženi Novak Đukić, pobjegao u Srbiju i da se čeka njegovo izručenje, a želja nam je bila prikazati herojsku borbu doktora iz Kliničkog centra Tuzla”, kazala je Velma Šarić, producentica filma “Kapija 95”.
Ovaj film ostaje kao dokaz i svjedočanstvo svim nadolazećim generacijama, da se masakr na Kapiji ne zaboravi masakr, ali i podsjećanje da se nijedan zločin u Bosni i Hercegovini ne smije negirati.
“Negiranje genocida je najava novog zločina. Onaj ko to negira se sprema na novi zločin, to se drugačije ne može tumačiti. Zato se moramo boriti istinom protiv negiranja, protiv laži i istrajati u tome, iz pijeteta prema žrtvama i kako nam se to ne bi ponovilo”, kazao je Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle.
Iako bol i tuga prema stradaloj djeci nikada nisu prošli, današnoj projekciji su prisustvovali i roditelji poginulih mladića i djevojaka. Među njima je bila i Zineta Hidanović, čiji je sin Alem poginuo 25. maja 1995.
“To je veoma bitno zabilježiti da se ne zaboravi šta se sve dogodilo, svi ste svjedoci šta smo mi sve odradili kao roditelji. Sve je naše odbijeno, nemaš djeteta i to je to.. kad će ta istina izaći na vidjelo, zato trebaju zapisi, treba pisati o tome”, naglasila je Hidanović.
25. maj 1995. godine najteži je dan u historiji Tuzle. Tada je od granate ispaljene sa Ozrena u centru grada poginula 71 mlada osoba, a na stotine je ranjeno. Jedini optuženi za ovaj zločin je Novak Đukić, koji je 2009. godine osuđen na 20 godina zatvora, međutim u zatvoru nije bio. I dok roditelji ubijene djece čekaju pravdu, Đukić već godinama boravi u Srbiji, na liječenju, i nedostupan je za bh. institucije.
