Tridesetak novinara svjedočilo je pred Međunarodnim krivičnim sudom u Haagu koji je osnovan kako bi proveo postupke protiv počinilaca ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije devedestih godina prošlog stoljeća.
Njih 14 prisjetilo se u intervjuima svog iskustva iz tog vremena, a iako su reakcije bile različite bilo je onih koji su kazali da ako ste novinar i svjedočite nekom događaju zašto to svjedočanstvo ne biste ispričali pred sudom koji utvrđuje krivicu onoga ko ga je počinio.
Njihova svjedočanstva sada su, 30 godina poslije rata, zabilježana u digitalnoj arhivi Mediacentra koji je proveo projekat “Novinarstvo kao prvi nacrt historije” uz finansijku podršku Vlade Kraljevine Nizozemske kroz program MATRA.
Tokom projekta, Mediacentar Sarajevo je pretražio više od 100.000 dokaznih materijala iz baze sudskih spisa MKSJ u potrazi za medijskim sadržajem korištenim kao dokaz u argumentaciji tužilaštva, odbrane i sudskog vijeća.
S obzirom na količinu dokaznog materijala, najviše medijskih dokaza priloženo je u objedinjenom slučaju koji se odnosi na suđenja Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, čak 781 dokaz, od kojih su 723 videosnimci.
Povodom završetka tog višemjesečnog projekta danas je u Sarajevu organizirana konferencija na kojoj je istaknuto da su novinski izvještaji domaćih i stranih dopisnika koji su izvještavali sa svih strana obuhvaćenih u sukobima na području bivše Jugoslavije značajan dokazni materijal.
Istraživanje Mediacentra Sarajevo prikupilo je više od 2.500 medijskih dokaza iz arhive sudskih spisa MKSJ-a, što je u prosjeku oko pet posto medijskih dokaza po istraženom sudskom predmetu, a najmanje 31 iskaz stranih i domaćih novinara koji su svjedočili na poziv tužilaštva i odbrane, prikupljen je tokom istraživačkog procesa.
Voditelj digitalnog arhiva Infobiro u okviru Mediacentra Dragan Golubović kazao je da je istraživanje urađeno kako bi se stvorila baza podataka, ali i odgovoreno na pitanje na koji način su korišteni medijski izvještaji i svjedočenja novinara.
On naglašava da su novinari na području bivše Jugoslavije pravili priloge, pisali tekstove, ali nisu ni slutili da će to jednoga dana biti korišteno pred sudom kao dokazni materijal za procese dokazivanja ratnih zločina, dodajući da je Haški tribunal bio prvi sud na kojem su se novinari pojavili kao svjedoci.
Mediacentar je zabilježio iskustva 14 novinara koji su svjedočili pred Tribunalom. Detalje iskustva svjedočenja i razloge za odluke da svjedoče podijelili su Anthony Birtley, Andrew Hogg, Alija Lizde, Branimir Grulović, Ed Vulliamy, Florence Hartmann, Jacky Rowland, Jeremy Bowen, John Sweeney, Martin Bell, Sead Omeragić, Slavoljub Kačarević, Veton Surroi i Zvezdana Popović. Tim Mediacentra pripremio je set od oko 50 pitanja koja su postavili svih 14 sagovornika, a dobili su potpuno različite odgovore.
Jedan od onih koji su dati intervju je i srbijanski novinar Slavoljub Kačarević, a on je bio skeptičan prema svom odlasku u Haški tribunal na slučaju Šljivančanin, ali je to učinio, dok je Alija Lizde, bh. novinar koji je svjedočio u slučaju Prlić, kazao da je jedva dočekao da ispriča šta se dogodilo. Reporter Martin Bell kazao je da su novinari i radnici Crvenog krsta bili jedini neutralni na terenu zbog čega smatra da oni mogu doprinijeti pravdi i svjedočiti.
Direktor Mediacentra Boro Kontić ističe da je definicija medija da je novinarstvo prvi nacrt historije, dodajući da upravo u trenutku kada se konferencijom završava istoimeni projekt novinar BBC-ja Jeremy Bowen koji je više puta svjedočio pred Haškim tribunalom danas izvještava iz Ukrajine, zemlje na koju više od mjesec dana traje invazija Rusije.
– Iz te pozicije prisjetio se svoja četiri svjedočenja pred Haškim tribunalom o čemu je govorio i u intervjuu za Medicentar. Tako da 30 godina nakon rata ponovo prisustvujemo sličnim događajima, ali i istim pitanjima jer u našem istraživanju su oni koji su željeli svjedočiti, no veliki broj novinara to nije želio učiniti, između ostalih, svi američki novinari su to odbili – podvukao je Kontić.
I dok je Bowen mišljenja da je njegova uloga da bude svjedok i toliko se priča o tome da su novinari svjedoci “pa možemo biti i svjedoci u sudnici, zato sam to uradio, mislio sam da je to moja uloga”, američki novinari su smatrali da je njihova uloga da izvještavaju, a ne da budu svjedoci.
Kontić kaže da je to legitimno pravo svakoga, ali pojašnjava da je upravo ovaj projekt otvorio nova pitanja u novinarskoj profesiji.
Ambasador Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini Jan Waltmans podvukao je da su upravo novinari ti koji prvi svjedoče događajima u sukobima i njihovi nalazi – videosnimci i fotografije predstavljaju važnu stvar u procesima koji dolaze.
Konferencija je organizirana u tri panela. Prvi je bio posvećen iskustvima ratnog izvještavanja uključujući i osvrt na rat u Ukrajini, drugi panel se fokusira na pitanje kako se mediji koriste na sudu i koja je vrijednost medija kao dokaza, dok je na trećem predviđen razgovor s novinarima koji su svjedočili pred Tribunalom, njihovim iskustvima, razlozima za svjedočenje i dilemama koje su imali donoseći odluku da svjedoče u Haagu.
Izvor: FENA
